utorak, 11.12.2012.
Studenti Fakulteta političkih znanosti posjetili Laubu
Doc. dr. sc. Sanjin Dragojević i suradnik u nastavi Maroje Višić organizirali su studentima na kolegijima: Interkulturalna komunikacija i medijacija, Kulturni menadžment i Kulturna politika, posjet Laubi 10. prosinca 2012. godine.
Lauba je lokalni naziv za kružni drvored korišten u Vrbovcu, a vjerojatno proizlazi iz njemačke riječi „laub“ koja označava lišće.
Lauba je mjesto doživljaja, učenja, zabave i društvene interakcije.
Arhitektura
Počeci zgrade Kuće Lauba sežu u 1910. kad ju je projektiralo građevinsko poduzeće Emil Eisner i Adolf Ehrlich. Tada je služila kao jahaonica u sklopu vojnog kompleksa austrougarske vojske, a kasnije postaje tkaonica Tekstilnog kombinata Zagreb, koji ovdje djeluje do 2008. godine.
Zgrada Laube danas je jedina sačuvana građevina iz vojnog kompleksa. S obzirom na to da se radi o zaštićenom spomeniku kulture, adaptirana je na način da su sačuvane vrijedne povijesne karakteristike.
Lauba potiče suradnje, izložbe i razmjenu znanja sa srodnim institucijama, kako bi svojom djelatnošću pratila i potakla aktualnu umjetničku produkciju u Hrvatskoj, te joj pripomogla da se upiše u međunarodne tokove. Kroz kreativne i zanimljive izložbene modele te raznolik dodatni sadržaj, Lauba omogućava susret sa suvremenom vizualnom umjetnošću najširoj publici.
Autor: Maroje Višić
Autorica fotografija: Matea Ribarević
ponedjeljak, 03.12.2012.
Edukativna šetnja Mirogojem / An Educative Walk through the Mirogoj Cementery
Doc. dr. sc. Sanjin Dragojević i suradnik u nastavi Maroje Višić organizirali su studentima Fakulteta političkih znanosti SuZ na kolegijima: Interkulturalna komunikacija i medijacija, Kulturni menadžment i Kulturna politika, edukativnu šetnju (Educative Walk) zagrebačkim grobljem Mirogoj 2. prosinca 2012. godine.
Svrha edukativne šetnje bila je upoznati studentice i studente s kulturološkim i arhitektonskim značajem Mirogoja.
Šetnjom arkadama studenti su se upoznali s značajnim osobama iz društvenog, političkog i akademskog kruga, kao i samom arhitekturom arkada. Profesor Dragojević posebno je skrenuo pozornost na betonski pod na arkadama koji se može smatrati vandalizmom, te koji bi hitno trebalo popločati s ornamentima.
Mirogoj se također može smatrati umjetničkom galerijom na otvorenom, koja sadrži brojna djela kipara i slikara među kojima su i: Ivan Rendić, Roberta Frangeš-Mihanović, Rudolf Valdec, Iva Kerdić, Ivan Meštrović, Vanja Radauš, Jozo Turkalj, Antun Augustrinčić, Dušan Džamonja i Edo Murtić.
S hortikulturne strane park groblja Mirogoj ubraja se među najljepša groblja u Europi.
Profesor Dragojević naglasio je kako je važna i činjenica da su na groblju zastupljene sve monoteističke religije.
Edukativnom šetnjom studenti su posjetili i tzv. „političke centre moći“ na groblju.
Mirogoj se može smatrati gradom unutar grada – nekropolom.
Autorica fotografija: Matea Ribarević
Autor teksta: Maroje Višić
ponedjeljak, 29.11.2010.
Piotr Paleczny, koncertom završio godinu "Pjesnika klavira"
Piotr Paleczny, jedan od najboljih poljskih pijanista, održao je solistički Završni koncert Chopinove godine 2010. pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu. Dekanu Muzičke akademije Mladenu Janjaninu i predsjedniku Društva Fryderyka Copina Mariu Tikviću, veleposlanik Republike Poljske Wiesław Tarka uručio je najviša odličja kao nagradu za kulturno promicanje poljske baštine u Hrvatskoj, 28. studenog 2010. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu.
Uploaded with ImageShack.us
Veleposlanik Republike Poljske
Piotr Paleczny izveo je djela Roberta Schumanna Simfonijske etide opus 13 i Frederica Chopina: Ballada u F – duru ops 38, Fantazija u f – molu opus 49, Scherzo u b – molu opus 31, Nokturno u fis – molu opus 48 broj dva i Polonezu u As – duru opus 53.
Piotr Paleczny završio je Glazbenu akademiju u klasi profesora Jana Ekiera. Nakon pobjede na osmom natjecanju Fryderyk Chopin aktivno održava koncerte na svim kontinentima. Bio je voditelj majstorskih tečajeva u gradovima: New York, Bordeaux, Pariz, Amsterdam, Tokio, Hamamatsu, Freiburg, Buenos Aires, Montevdeo, Toronto, Lugano, Kopenhagen, Mexico City, Varšava. 2007. godine predsjedavao je žirijem pijanističkog natjecanja u Clevelendu, te bio prvi poljak koji je pozvan da tu funkciju obavlja na međunarodnim pijanističkim natjecanjima organiziranim u Sjedinjenim Američkim Državama.
Predsjednik Republike Poljske dodijelio mu je titul profesora znanosti 1998. godine. Piotr Paleczny vodi klasu klavira na Glazbenom sveučilištu Fryderyk Chopin u Varšavi, a njegovi studenti nakon nekoliko godina njegovog pedagoškog rada, postali su dobitnici vše od dvadeset nagrada i priznanja na međunarodnim i domaćim pijanističkim natjecanjima.
Odlikovan je s više visokih i prestižnih poljskih i stranih odličja: Viteško križ Ordena obnve Poljske i meksički orden Aguila Azteca. Zlatnom medaljom Gloria Artis odlikovan je 2005. godine.
Veleposlanstvo Republike Poljske u Zagrebu zahvalilo je: Ministarstvu vanjskih poslova Republike Poljske, Muzičkoj akademiji, Društvu Fryderyka Chopina u Zagrebu i Hrvatskom glazbenom zavodu.
Ballada u F - duru opus 38
nedjelja, 28.11.2010.
S brodićem na oceanskim valovima u Chopinovu fantaziju
Bruno Vlahek, skladatelj i pijanist, izveo je na klaviru, djela: Josepha Haydna Sonata u C – duru, Hob. XVI:50, Mauricea Ravela Une barque sur l'ocean iz ciklusa Miroirs, Frederica Chopina Poloneza fantazija u As – duru, opus 61 i Johannesa Brahmsa Treća sonata u f – molu opus pet, 25. studenog 2010. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu.
Sonata u C – duru, Hob. XVI:50 nastala je zadnja u nizu između 1794. godine i 1795. godine. Glavna tema prvoga stavka javlja se u neharmoniziranom obliku i suhom staccatu. Početak druge grupe toga monotematskog stavka donose naglašene oktave u lijevoj ruci, dok desna ruka u šesnaestinkama uvodi nove glazbene ideje koje čine opsežnu provedbu. U reprizi je žustri početak druge grupe zamijenjen pasažom, a početna tema premiještena u unutarnji dio teksture.
Une barque sur l'ocean Ravel je posvetio skladatelju Paulu Sordesu, slikaru u čijoj su se kući subotom sastajali, a praizveo ga je Ricardo Vies 1906. godine. Stavak je glazbena asocijacija na brodić koji plovi oceanskim valovima. Lelujave melodije imitiraju pokrete oceanskih struja. Skladbu je Ravel instrumentirao i za orkestar.
Poloneza fantazija u As – duru, opus 61, dugi i improvizacijski uvod vodi do predstavljanja tematskog materijala poloneze, koji je podložan trajnim varijacijama. Dojam improvizacije ostvaren je složenim harmonijama i čestim modulacijama. Slijedi lirski introventirani Lento, koji započinje suzdržanom melodijom iznad bogate basovske dionice. Povratak plesnog karaktera poloneze donosi novi melodijsko-harmonijski materijal, a u reprizi su dvostruki trileri koji vode do djelomične reprize uvoda i osmišljenog prisjećanja na temu iz središnjeg dijela.
Treća sonata u f – molu opus pet prva tema je dramatična i herojska, a druga lirska, gotovo chopinovske mekoće nekog Nocturna. Tematski motiv u ritmu triola, koji se trajno ponovno vraća, asocira na Beethovenovu Petu simfoniju. Središnji Sherzo neka je vrsta „đavoljeg valcera“, s mirnim sredšnjim dijelom i lirskim pasažama osobite gustoće. Finale je opsežni rondo s galopirajućim ritmovima i himničkom temom snažne kontrapunktske teksture u Codi, koja se razvija u ubrzavajućem tempu i dovodi do grandioznog završetka skladbe u F – duru.
Uploaded with ImageShack.us
ponedjeljak, 22.11.2010.
OD POTRAGE ZA METALIMA DO IZRADE UNIKATNOG APOKSIOMENA
Izložba „Antički Grci“ postavljena je u Klovićevim dvorima u Zagrebu 21. studenog 2010. godine. Posebnost izložbe je brončana skulptura Apoksiomen.
Apoksiomen na grčkom znači strugati mast i ulje koje su grčki atlete nakon natjecanja strugali sa sebe. Skulptura je rađena u bronci. Smatra se da je autor bio kipar Lizip, koji je postavio temelje, u to vrijeme modernog kiparstva. Prema frizuri smješta se u drugo ili prvo stoljeće prije Krista. Skulptura je blago zaokrenuta u lijevu stranu, težište se nalazi na desnoj nozi, dok lijeva noga stoji vrhovima prstiju na postolju. To je dalo dinamičan izgled i bio je veliki prevrat u dotadašnjoj grčkoj kiparskoj umjetnosti gdje su se kiparske skulpture izrađivale od mramora, koji je bio težak, te su skulpture izgledale statično. Glava Apoksiomena prikazana je vjerno i smanjena je u odnosu na skulpture izrađivane prije njega, gdje su glave bile neproporcionalne, jer su se izrađivale veće.
Apoksiomen je prikazan u pokretu. Nakon sportskih igara, u kojima su svi grčki atlete sudjelovali nagi, prikazan je kako struže, posebnim oruđem, ulje i mast. Oruđe nije pronađeno na nalazištu skulpture.
Uploaded with ImageShack.us
Tri teorije govore o tome kako je Apoksiomen završio u moru. Grčki brod je uhvatilo jako nevrjeme i da bi umirili Posejdona, grčkog boga mora, bacili su najvrijedniji predmet sa broda. Prema drugoj teoriji Apoksiomen je zbog svoje težine poslužio kao sidro, a prema trećoj, odbacili su ga jer je brod bio pretovaren teretom.
Lizip, kao i ostali kipari nakon njega, izrađivali su skulpture prvo od gline, gdje su dali oblik i popravljali dijelove koji im se ne bi svidjel, nakon toga glinu bi ispekli i lijevali broncu. S obzirom da su grci bili loši ljevači, zbog vakuuma, na skulpturi bi nastale rupe. To bi smatrali neuspješnim djelom i rad bo obustavili i odbacili neuspjele dijelove. zbog tog razloga pronađena je glava božice Afrodite u blizini Istre.
Apoksiomen je pronađen pokraj Lošinja 1996. godine. Njegova restauracija trajala je deset godina, a unutar skulpture pronađeno je gnijezdo glodavca, što je znanstvenicima omogućilo da utvrde starost skulpture. U svijetu postoji još deset takvih skulptura, a smatra se da je skulptura pronađena pokraj Lošinja jedina autentična. Kako je kip imao niz napuknuća, te veće oštećenje na bedrenom dijelu desne noge, izrađena je i posebna konstrukcija koja iznutra podupire cijelu figuru.
Glava božice Afrodite
Uploaded with ImageShack.us
Grci su u plovidbu morem i kolonizaciju krenuli u potrazi za metalima kojih je nedostajalo u Grčkoj. U početku su plovili biremama, brodovima s dva reda vesala, a kasnije triremama, brodovima s tri reda vesala. Po uplovljavanju kolonizirali bi najmanji poluotok zbog lakše obrane, izlaza prema moru, a opet dovoljno blizu unutrašnjosti zbog lakše trgovine s domicilnim stanovništvom. Svoje kolonije izgradili bi oktogonalno tako da se sve ulice siječu o pravim kutem. Sa sobom bi donijeli vrčeve za vino ukrašene geometrijskim oblicima na svijetloj pozadini s crnom bojom ili na tamnoj pozadini s crvenom pozadinom. Grci su mješali vino s medom.
U početku su razmjenjivali predmete s Ilirima, a kasnije su trgovali predmetima u zamjenu za novac. S obzirom da su Iliri bili na nižem stupnju razvoja nego Grci, posjedovanje grčkog predmeta smatralo se luksuzom, a osoba koja bi imala grčki predmet pripadala je bogatijoj klasi.
U pronađenim posudama i amforama držali su namirnice. Na kopnu bi ih ukopali do pola u zemlju kako bi hrana ostala svježa, a na brodu bi ih paralelno polagali na slamu i vezali užetom kako se ne bi prevrnule prilikom plovidbe.
Uploaded with ImageShack.us
Od ostalih eksponata mogu se vidjeti: posude, amalije od životinjksih kostiju, nadgrobne ploče, vojne kacige, nakit i različita oruđa.
Uploaded with ImageShack.us
SUITA, SONATA, SINFONIA, KONCERT
Hrvatski barokni ansambl pod umjetničkim vodstvom Laure Vadjon, solistima: Anom Benić na poprečnoj flauti, Lauri Vadjon na violini, Pavlom Mašićem na čembalu, te Tanjom Tortić na violini, Vlatkom Pehljan na violi, Nikom Zlatarić na violončelu i Helenom Babić na kontrabasu izveli su djela: Johanna Sebastiana Bacha: Suita-uvertira broj pet u g – molu, (BWV 1070) Larghetto, Un poco Allegro, Torneo, Aria, Addagio, Menuetto alternativo, Trio Capriccio i Vivace, Brandenburški koncert broj pet u D – duru (BWV 1050), Suita-uvertira broj dva u h – molu (BWV 1067) Overture – Rondeau, Sarabande – Bourre jedan – Bourre dva – Polonaise – Double – Minuet – Badinerie, te Amanda Ivančića Simfonija u G – duru Allegro – Adante – Allegro i Georga Fridricha Handela Trio sonata u G – duru, opus pet broj četiri (HWV 399) Allegro, A tempo ordinario, Allegro, non presto, Passacaille, Gigue – Presto, Menuet – Allegro moderato, na koncertu pod nazivom „Suita, sonata, sinfonia, koncert“ u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, 21. studenog 2010. godine.
Uploaded with ImageShack.us
Do procvata instrumentalne glazbe, čiji su najznačajniji glazbeni oblici suita, sonata i koncert, dolazi tijekom visokog baroka. Sinfonia je poprimila različita značenja, od instrumentalne predigre ili međuigre u kantatama, do posve samostalne skladbe.
Johann Sebastian Bach svoje suite za orkestar nazivao je uvertirama, a datum njihova nastanka nije siguran, jer su skladateljevi izvorni rukopisi izgubljeni. Druga suita nastala je posljednja, do 1738. godine do 1739. godine, dok su Prva i Četvrta nastale najranije oko 1725. godine. Peti Brandenburški koncert u D – duru skladan je kao concerto grosso u kojem concertino (solistička skupina instrumenata) čine čembalo, violina i poprečna flauta. Allegro, rvi stavak, karakteriziraju triole i ponavljanje tonova, dok proširena kadenca u čembalu uokviruje dugi završni solo. Srednji stavak, Affettuoso odlikuje se vedrom gracioznišću. Ovdje do izražaja dolaze flauta, čembalo i prva violina. Završni Allegro skladan je fugalnom tehnikom u formi arije da capo s karakterom giguea
Handel se često služio ulomcima iz prijašnjih djela, a ponekad i fragmentima tuđih skladbi. Upotrijebljeni bi materijal potom koristio u drugom tonalitetu ili bi ga drugačije razvijao u pojedinim stavcima. Takav je slučaj i kod Trio sonate u G – duru, opus 5 broj četiri za dvije violine i continuo. Prvi stavak izveden je iz uvertire oratorija Atalija, drugi također iz spomenutog oratorija i serenade Parnasso in Festa, a Passacaille je bio jedan od plesova skladanih za operu Radamisto. Gigue je posuđen iz prologa opere Il pastro fido, a završni je menuet iz opere Alcina.
Amando Ivančić, prije kršten kao Matthias Leopoldus Ivanschiz, skladatelj i orguljaš. Pisao je mise, litanije, oratorije, kantate, antifone, simfonije, divertimenta i komorne skladbe koje se čuvaju u Češkoj, Njemačkoj, Sloveniji, Austriji i Zagrebu.
Njegove simfonije sastoje se od tri ili četiri stavka s jasno provedenim dualizmom tema. Prvi, brzi stavci, sonatnog su oblika s kontrastnom drugom temom koja obično nastupa u tonalitetu dominante, kraćom provedbom i reprizom u kojoj se ponavljaju glavne teme izložene ekspoziciji. Drugi, polagani stavci su dvodijelni, treći menuet s triom, a brzi četvrti imaju sonatni ili dvodijelni oblik.
Suita-uvertira broj pet u g – molu, (BWV 1070)
ponedjeljak, 15.11.2010.
Utopija i demokracija
Peter Dahlgren, profesor emeritus sa Sveučilišta u Lundu održao je predavanje na temu: „Civilna kultura i Internet: kontekstualizacija političke participacije“, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 15. studenog 2010. godine.
Uploaded with ImageShack.us
Dalhgren je istaknuo da je demokracija utopija koja se nikada ne dostiže. „Ne mislimo o demokraciji samo kao o sistemu. Ona ima formalne i legalne strukture. Da bi funkcionirala ona mora biti način života. Demokracija ima socio-kulturne aspekte: iskustva, tradiciju i način života“.
Dalhgren razlikuje angažman kao subjektivno stanje i participaciju kao radnju i aktivnost.
Kao potencijale i nedostatke Interneta navodi: nema brzog tehnološkog popravka, jednostavno angažiranje i odustajanje od društvenih tema, osobno može postati predmetom političkog, formiranje mišljenja, ali i udruženje ljudi u grupe za mržnju, te nasilje.
Uploaded with ImageShack.us
Kao primjer društvenog angažmana navodi film Loose change, koji je bio građanski napad na službenu verziju 11. rujna Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
U novim nesređenim javnim sferama pojavljuju se problemi: kome vjerovati, kako razlikovati privatno od javnog, novinarstvo od amaterstva.
Objasnio je i svoj model nazvan Krug civilne kulture koji uključuje znanje, vrijednosti, povjerenje, identitet, vještine i prostor.
Uploaded with ImageShack.us
Peter Dahlgren cijenjen je znanstvenik na području masovne komunikacije. Predaje na Sveučilištu Lund u Švedskoj.
Balade za oproštaj
Studenti Muzičke akademije u Zagrebu: Ivana Šenk, Karlo Ivančić, Dario Sabol, Ana Čehil, Robert Batelić, Una Smrekar i Nikola Kos izveli su skladbe Frederica Chopina, pod nazivom „Koncert na kraju Chopinove godine“, 14. studenog 2010. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu.
Ivana Šenk izvela je Baladu broj jedan u g – molu, opus 23. Balada je nastala nedugo nakon Chopinova dolaska u Pariz, prema Mickiewiczovoj poemi Konrad Wallenrod. Kontrastom tema podsjeća na sonetni stavak. Osnovni motiv ovog komada predstavlja strah, baš kao i njegov antipod, vizionarsko blaženstvo, predstavljaju dramske ličnosti ove epopeje bez riječi.
Karlo Ivančić izveo je Baladu broj dva u F – duru, opus 38. Mickijewiczeva balada Switez bila je Chopinu poticaj za ovu baladu. Switez je ime litvanskog jezera iz kojeg se, prema predaji, svako večer čuje zveket oružja i zvonjava zvona.
Dario Sabol izveo je Baladu opus tri u As – duru, opus 47. Osnovu ove muzičke poeme, pune tajanstvenosti, predstavljaju pjev sirene i privlačna moć žubora vode.
Ana Čehil izvela je Baladu broj četiri u f – molu, opus 52. nadahnuta je Mickijewiczovom poemom Tri brata, po svojoj formi je srodna rondu. Njezina repriza ne predstavlja ponavljanje, nego obogaćenje i preobraženje u dinamičkom pogledu i podizanju na viši stupanj izražajne snage, u pojačanoj gustoći glazbenog tkiva i unošenju dramatskih elemenata.
Robert Batelić izveo je Scherzo broj tri u cis – molu, opus 39. Scherzo broj tri suočava se s antitezom koja je spasila Chpoina od fiksnih ideja i omogućila mu da svoje rastrzavanje izrazi kroz umjetnost. Osjećaj vedre pobožnosti koji se izražava kroz koral, u kojem svaka fraza završava melodioznim pjevom zvončića, predah je od silovitosti dva bočna dijela ovog triptiha.
Una Smrekar izvela je Scherzo broj četiri u E – duru, opus 54. Scherzo broj četiri po svojem je karakteru veoma različit od ostalih kompozitorovih djela ove vrste. Nosi više vedrine i elegancije, nego ozbiljnosti i dubokoumnosti. Nastao je u razdoblju Chopinova spokojstva i sreće. Skladan je kao sonatni rondo, prijelazni tip između ronda i sonatnog oblika.
Nikola Kos izveo je Andante spianato i velika briljantna poloneza u Es – duru, opus 22. Poloneza je stari poljski ples u tročetvrtinskoj mjeri. Izvorno je bila prateća plesna glazba pri svećanom mimohodu poljskog plemstva koje je proslavljalo krunidbu svojeg kralja. Adante spianato i veliku briljantnu polonezu, kompozitor je posvetrio, Madame d´Este.
Frederic Chopin obilježio je dvjesto godina rođenja 2010. godine, te su se njegove skladbe izvodile u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, Hrvatskoj i ostalim europskim gradovima tokom cijele godine.
Uploaded with ImageShack.us
Biografija Frederica Chopina
Frederic Francois Chopin poljski je skladatelj. Djelovao je u Beču, Munchenu i Stuttgartu, jer je zbog političke situacije morao napustiti Poljsku 1830. godine. Pad Varšave nadahnuo ga je da napiše Revolucionarnu etidu, jedno od svojih najpoznatnijih djela. Najplodnije razdoblje njegova stvaralašva bilo je u Parizu gdje je upoznao francusku književnicu Auroru Dudevant s kojom je proveo deset godina. U Parizu je prijateljevao sa slikarom Delacroixom, književnikom Hugom, pjesnikom Lamartineom i svojim kolegama glazbenicima.
Samsotalne kocerte održavao je kao osmogodišnji dječak. Posljednju turneju po Engleskoj i Španjolskoj održao je 1848. godine.
Rodio se je u gradu Želazowa Wola 1. ožujka 1810. godine, a umro je u Parizu 17. listopada 1849. godine.
petak, 12.11.2010.
Budimpeštanska čarolija
Grad bogate prošlosti, izvrsne kuhinje i čardaša
Povijest i položaj / Šetnja gradom / Doživjeti čardaš / Posjet kraljevskom dvorcu / Mađarska danas / Zemlja za svačiji ukus
Budimpešta leži na Dunavu i zauzima površinu 525 kilometara kvadratnih. Na zapadnoj obali rijeke nalazi se Budim, a na istočnoj obali Pešta. Dunav protječe u dužini od dvadesetosam kilometara. Širok je do pola kilometra, ali je srazmjerno plitak tri do pet metara. Položaj grada je povoljan, jer se nalazi na mjestu gdje panonska nizina prelazi u dunavsko brežuljkasto gorje. Grad je važno prometno čvorište između zapadne i istočne Europe. Arheološki nalazi potvrđuju da je već u četvrtom tisućljeću prije Krista ovdje postojalo naselje. Također su pronađeni i ostaci kasnijih kultura iz brončanog i željeznog doba. U prvom tisućljeću prije Krista živjela su ovdje ilirska i keltska plemena. Rimljani dolaze u ove krajeve u prvom stoljeću prije Krista i osnivaju naselje Contra-Aquincum. I danas se mogu vidjeti ostaci rimskih vila, utvrda i bedema. Za vrijeme seobe naroda u panonsku nizinu najprije dolaze Slaveni, a potom i u devetom stoljeću mađarska plemena. U desetom stoljeću Mađari prelaze na kršćanstvo i njihov prvi kralj je Isztvan (sveti Stjepan), na taj način se oni uklapaju u europsku porodicu naroda. Važno je spomenuti i zajedničku povijest Hrvata i Mađara nakon propasti hrvatske države početkom dvanaestog stoljeća i ulaskom Hrvatske u personalnu uniju s Ugarskom. Budim zauzimaju Turci u drugoj polovici šesnaestog stoljeća. Grad i njaveći dio Mađarske su u njihovim rukama do konca osamnaestog stoljeća (nakon turskog poraza kod Beča i protjerivanja Turaka na Balkan).
U novijoj povijesti Mađarska je sastavni dio Austro-ugarske monarhije. Nakon nagodbe i burnih povijesnih događaja koji su joj prethodili Hrvatska ulazi izravno u interesnu sferu Ugarske dok Istra i Dalmacija dolaze pod Beč. U dualističkoj Monarhiji Hrvati proživljavaju teške dane. Nakon propasti Austro-ugarske, Mađarska postaje neovisnom republikom i po Versajskom ugovoru gubi gotovo trećinu svojih teritorija. O najnovijoj povijesti nije potrebno mnogo govoriti, jer je poznata.
Šetnju Budimpeštom započet ćemo, 11. travnja 2010. godine, obilaskom starog Budima. Budim leži na zaravni izravno na Dunavu i sastoji se od utvrđenja i građanskog dijela. Tu je i kraljevska rezidencija već od osamnaestog stoljeća.
Šetajući gradom, ponovno sagrađenim nakon istjerivanja Turaka, na svakom koraku osjećamo dah prošlosti. Zgrade u baroknom i klasicističkom stilu stoje jedna do druge. Budim je povijesni dio grada i na njegovim ulicama uglavnom se susreću turisti iz cijelog svijeta. Oni posjećuju i fotografiraju najznačajnije spomenike poput crkve svete Magdalene, povijesnog muzeja (u doba mađarske revolucije 1848. godine u zgradi je bio zatvor). U Tanacsics Mihalyevoj ulici stanovao je u zgradi broj sedam Ludwig van Beethoveen kada je 1800. godine u Budimu održavao svoje koncerte. U blizini je internacionalni hotel Hilton, sjajno uklopljen u dobro očuvani kompleks zidina i gotičkog samostana, porušenog za vrijeme turske vladavine. Iz Alasz-baszta restorana (čuveni riblji restoran) pruža se prekrasan pogled na Dunav, monumentalnu zgradu parlamenta (za koju mnogi tvrde da je ljepša od buckinghamske palače).
Uz zvuke ciganskih violina pleše se čuveni čardaš i piju se uz riblju večeru (fiš paprikaš) najbolja mađarska vina, poput tokajca i bikavera. Atmosfera u restoranu je autentično mađarska, naravno ponešto i komercijalizirana da bi se zadovoljio ukus brojih stranih posjetitelja. Plesačice čardaša odjevene u kratke suknje u živopisnoj mađarskoj nošnji s tipičnim crvenim čizmicama i njihovi partneri također u tipično panonskoj nošnji s crnim šeširima izvode ples pun ritma praćen sjetnom, ali žvom glazbom koji podsjeća na pradomovinu današnjih Mađara (europske stepe južne Ukrajine i porječje Volge).
Budući da je Mađarska kuhinja poznata po jakim začinima, mora se upozoriti konobara prilikom narudžbe da ste stranac i da ne pretjera u njihovoj količini. Inače će vam oči zasuziti, a u jeziku ćete osjećati vatru.
Nakon provoda i okrepe, preporučuje se razgledanje kraljevske palače u neposrednoj blizini. Poslije turskih razaranjau gradu nije preostalo gotovo ništa. U drugoj polovici devetnaestog stoljeća, Mađari su imali pretenzije da stvore jednu od najljepših europskih metropola (novca im uslijed velikog gospodarskog procvata nije manjkalo) i restaurirali su Budim, pa i samu kraljevsku palaču u starijim stilovima renesansi i gotici. Današnja palača je uspomena na najznačajnijeg mađarskog vladara i velikog ljubitelja renesansne umjetnosti i načina života Matijaša Korvina koji je pod utjecajem svoje žene iz francuske dinastije Anjou jako cijenio umjetnost, književnost, arhitekturu, ali i dobru kuhinju.
Mađari su se potrudili da se u današnjoj palači nađu i uspomene na svoje ostale velike vladare Belu četvrtog, Sigismunda Luxemburškog i ostale.
Obilazeći palaču stječe se dojam da je ona sagrađena u petnaestom stoljeću, jer svi detalji vjerno odražavaju to vrijeme, čak i patina zidova i stupova. Ne bi se reklo da je riječ o vrlo uspjeloj gradnji iz devetnaestog stoljeća. Prije izgradnje palače 1777. godine na istom mjestu sagrađena je u baroknom stilu manja palača u vrijeme vladavine Marije Terezije. Prilikom otvaranja koncertirao je Joseph Haydn i tad je prvi put izveden njegov oratorij Stvaranje (Die Schoepfung).
Mađari danas izlaze više nego što su to činili u doba realnog socijalizma, ali recesija je i ovdje nametnula svoja pravila ponašanja. Više se štedi, a opća nesigurnost i pomalo depresivno stanje mogu se zamijetiti na ljudima i njihovom ponašanju. Prije nekoliko mjeseci morao je intervenirati Međunarodni monetarni fond (MMF), da bi spasio posrnulo mađarsko gospodarstvo.
Na večer 13. ožujka 2010. godine, posjetili smo čardu udaljenu tridesetak kilometara od glavnog grada. Na našu veliku sreću te večeri bilo je vrlo malo stranaca i atmosfera je bila tipično mađarska. Izbor jela je bio vrlo bogat. Uz nezaobilazni fiš paprikaš jeli su se specijaliteti od mesa i kao desert tipični mađarski kolačići od brašna. Bio je tu i veliki izbor vina između ostalih i najpoznatije mađarsko vino tokajac. U atmosferi uz ritmove čardaša i uz ciganske mađarske napjeve gosti su ostali u čardi do sitnih sati. Tako su mogli barem na trenutak zaboraviti sve svoje probleme i opustiti se nemisleći ni na recesiju ni sutrašnjicu.
Mađarska je zemlja u kojoj će svatko pronać nešto za sebe. Ljubitelji kulturnih spomenika, avanturisti koji mogu lutati beskrajno mađarskom pustom, sladokusci će opet uživati u izvrsnoj mađarskoj kuhinji, a ljudi željni odmora se mogu opustiti uz obalu Blatnog jezera gdje su izgrađena brojna turistička naselja apartmanskog tipa.
Uploaded with ImageShack.us
ponedjeljak, 08.11.2010.
Studentsko putovanje u Beograd / Crvene ruže ispred Kuće cvijeća / "Pod mojim krovovima su pjevali i lumpovali" / Svaki sat himna / Grad u brojkama
Studentska udruga Publius organizirala je putovanje u Beograd za studente Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu od 5. studenog do 7. studenog 2010. godine.
Odmah po dolasku u Beograd, 5. studenog 2010. godine, smjestili smo se u hotelu Slavija koji se nalazi blizu centra grada na kružnom toku, koji je poznat po tome što ne postoje prometna pravila za vožnju, a čak i japanski stručnjaci koji su mjesec dana pokušavali pronaći rješenje zaključili su kako rješenja nema, već da vozači moraju povećati pozornost.
Nakon smještaja u hotelu, slobodno vrijeme iskorišteno je za individualnu šetnju gradom.
Uploaded with ImageShack.us
Idućeg dana, 6. studenog 2010. godine, organizirano smo krenuli u pratnji turističkog vodiča u razgledavanje znamenitosti Beograda. Razgledavanje je počelo vožnjom po „krugu dvojke“ nazvanom po broju prvog tramvaja koji je vozio po užem centru. Dok smo se vozili prema Kući cvijeća, mjestu gdje je zakopan predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, vodić je pričao o povijesti Beograda, ratovima koje su vodili te dinastijama: Njegovići, Obrenovići i Karadžorđevići, koje su vladale Srbijom i od kojih je svaka od njih dala svoj doprinos bilo da se radilo o ratovima ili gradnji zgrada, od kojih su još uvijek neke, iako znatno oštećene i zapuštene, sjedište Vlade, kazališta i pošte. Na putu se također mogla vidjeti u ruševina zgrade Generalštaba vojske Srbije koju je 1999. godine bombardirao NATO.
Kuća cvijeća
Posljednje počivalšte predsjednika bivše Jugoslavije nalazi se u elitnom dijelu Dedinju, gdje žive bogate obitelji i gdje se cijene vikendica kreću od nekoliko milijuna eura. Kuća cvijeća bila je, pored Brijuna jedno od omiljenih Titovih odmarališta za života. U njoj se mogu vidjeti skupi i luksuzni darovi (osim automobila Rolls Royce-a, kojeg mu je poklonila engleska kraljica Elizabeta i koji se čuva u trezoru Narodne banke Srbije), koje je primio od ostalih uglednih državnika i običnog pučanstva. Jedan od zanimljivijih darova jest i japanska sablja koju su za samoobranu koristile gejše. Posebnost sablje je što je Japan nikada prije i nikada kasnije nije poklonio niti jednom državniku. Velika prostorija posvećena je brojnim štafetama koje je Tito primao svake godine za rođendan, a njegova radna soba sastojala se od kineskog namještaja. U vrtu ispred Kuće cvatu crvene ruže koje je Tito sam sadio.
Uploaded with ImageShack.us
Tito je rođen u Kumrovcu 1892. godine u obitelji metalostrugača. Neki znanstvenici smatraju da je Tito imao dvojnika, jer običan metalostrugač ne bi znao govoriti pet jezika, izvrsno svirati klavir (kažu da je Titu koji je bio metalostrugač nedostajao jedan prst, a da je drugi Tito imao nježne ruke koje „nikada nisu vidjele srp i čekić“), drugi znanstvenici smatraju da je bio Židov... Sigurno je samo to da se oko njegovog lika još uvijek vode polemike.
Umro je 1980. godine i zakopan je u grobu izrađenom od bijelog mramora bez ikakvih obilježja. Zanimljivo je za primjetiti kako na grobu nema crvene zvijezde, a kao razlog tome navodi se da je Tito pred kraj života počeo razmišljati o religiji.
Uploaded with ImageShack.us
Na Dedinju se nalazi i blindirana kuća srpske pjevačice Cece te kuća televizije Pink.
Obilazak Beogada nastavlja se prema Kalemegdanu, nekadašnjoj utvrdi za obranu od Turaka i današnjoj šetnici Beograđana i vojnom muzeju.
Kalemegdan – romantično mjesto za zaljubljene
Utvrda Kalemegdan sastoji se od tri kapije koje su služile za obranu od turske vojske. U otvorenom djelu Vojnog muzeja može se vidjeti i prvi elektronski top, koji je napravljen prema nacrtima Nikole Tesle. U muzeju se mogu vidjeti tenkovi iz Prvog svjetskog rata, te vojna arteljerija do današnjice. Beograđani rado vikende provode šetajući ovdje u paru ili s obitelji. Na samom kraju Kalemegdana pogled seže preko Dunava do Novog Beograda, a tu je na stupu visokom pet metara postavljen kip ratnika, stražnjicom okrenut prema Turskoj, a ispruženom rukom prema Beču. Pet metara simbolizira pet godina uspješne borbe protiv Turaka, a ruka ispružena prema Beču, prijateljstvo između ta dva grada.
Uploaded with ImageShack.us
Zanimljivo je vidjeti i grob jedinog turskog paše koji je zakopan sa svim islamskim počastima, jer je poštedio Beograd.
Uploaded with ImageShack.us
Mostove koji povezuju Beograd s Novim Beogradom financirala je francuska valda, pa su 1999. godine bili pošteđeni prilikom bombardiranja.
Na samom ulazu u Kalemegdan može se vidjeti freska sablje nastala u šesnaestom stoljeću.
Prepuštamo Kalemegdan zaljubljenim parovima da razmjenjuju nježnosti i krećemo prema staroj ulici poznatoj po veseloj glazbi, dobroj hrani i umjetnicima.
Uploaded with ImageShack.us
Skadarlija, mjesto gdje je vrijeme stalo
Već na samom početku poznate boemske ulice može se čuti vesela glazba i škripanje pribora za jelo po tanjuru. To je Skadarlija.
Ova strma krivudava ulica nekada poznata po drvenoj kaldrmi, plinskim fenjerima među rascvjetalim krošnjama drveća, po znamenitim kavanama, bila je carstvo beogradske boemije.
Od poznatih hrvatskih pisaca tu su stanovali: Tin Ujević i Antun Gustav Matoš. Do polovice devetnaestog stoljeća Skadarlija je bila cigansko naselje.
Čari Skadarlije najbolje je dočarao Zuho Džumhur, karikaturist i pisac opisujući Skadarliju (ili Skadarsku ulicu) u koju su dolazili „čuveni ljudi od pera“, propali učenici i profesori, ministri i uvaženi načelnici. „Pod mojim krovovima su pjevali i lumpovali“.
„Oni dobro znaju da sam ja nepresušni izvor ljudskih radosti i ljudskih ludosti i ja im na toj pažnji ostajem iskreno zahvalna“.
Svaki puni sat himna
U deset, jedanaest, dvanaest... sati može se čuti svirka jednog od ukupno dvanaest zvona koja se nalaze u crkvi Svetog Save, izrađenoj od bijelog grčkog mramora, koji simbolizira kako bi čovjek trebao izgledati iz vana, i ukrašenoj prekrasnim ikonama iznutra koje simboliziraju čovjekovu nutrinu. Glavna crkvena kupola teška je četiri tone i u potpunosti je napravljena na tlu, a njeno podizanje trajalo je sedamdeset dana.
Crkvena zvona izradili su najpoznatiji majstori iz Beča, a nikada ne smiju zvoniti sva, jer bi u krugu od dvanaest kilometara popucala stakla.
U dvanaest sati svaki dan svira himna za branitelje Beograda koji su obranili rad od Turaka.
Sveti Sava najštovaniji je srpski svetac, jer im je ostavio poruku „Samo sloga Srbina spašava“.
Uploaded with ImageShack.us
S pogledom na prekrasno sagrađenu crkvu Svetog Save, turistički obilazak Beogada studenata Fakulteta političkih znanosti završava, al upravo možda nečiji počinje.
Dolaskom u Beograd mogu se vidjeti ostale zanimljivosti poput trolejbusa koji još uvijek prometuje, cjenovno pristupačne hrane i uličnih zabavljača.
Uploaded with ImageShack.us
Statistika
Prosječna plaća u Beogradu je 300 eura, a građani potroše 600 eura. Beogradska obilaznica koja bi prometno rasteretila centar grada obećava se pred svake izbore. Beogradska obitelj ima u prosjeku jedno i pol dijete. Autobusni kolodvor nastojat će premjestiti iz centra prema periferiji. Postoji ideja o gradnji metroa. Službeno, Beogad je dvostruko veći od Zagreba
četvrtak, 04.11.2010.
Đakovo - malo mjesto s velikom poviješću
Đakovo je malen ali poznat grad na istoku Hrvatske. Već i prije samog ulaza u grad pogled seže na poznatu đakovačku katedralu. Baziliku Svetog Petra koju je 1866. godine dao sagraditi biskup Josip Juraj Strossmayer u neogotičkom stilu. Gradnja je trajala šesnaest godina, a na katedralu-baziliku potrošeno je sedam milijuna opeka pečenih u Đakovu. Đakovčani su kamen dopremali iz Istre, Italije, Mađarske, Austrije i Francuske. Unutrašnjost katedrale krase slikeAlexandra Maximiliana i Ludwiga Seitza, te sedam oltara, trideset i jedan kip i trideset i dva reljefa, te orgulje sa sedamdeset i tri registra, tri manuala i 5486 svirala.
Uploaded with ImageShack.us
Krene li se malo sjevernije, dode se na prostranu livadu s konjušnicama. To je poznata đakovačka ergela posebno uzgojenih konja lipicanera osnovana 1506. godine. U Đakovu se konji prvi put spominju povodom vjenčanja bosanskog bana Tvrtka s bugarskom princezom Doroteom, kad je ban Tvrtko darovao biskupu Petru deset arapskih kobila i jednog pastuha. Uzgoj konja se do 1806. godine temeljio isključivo na uzgoju arapskih konja. Uzgoj lipicanera počinje 1854. godine, kada biskup Strossmayer za đakovačku ergelu nabavlja iz ergele Lipica sedam lipicanskih kobila i jednog pastuha. Kobile su bile Contesa, Sfinga, Tapia, Alka, Romana, Austrija i Sorta, a pastuh Favory Calma. Navedene kobile predstavljaju izvorne pretke od kojih potječu đakovački rodovi lipicanskih kobila.
Zbog gracioznog elegantnog nastupa đakovačkog četveroprega s lipicanerima na otvaranju Olimpijskih igara, kraljica Elizabeta, koja je bila impresionirana, odlučila je posjetiti đakovačku ergelu 1972. godine. Ergela trenutno posjeduje 176 lipicanera i trideset i dvije druge pasmine konja, a djelatnost joj je uzgoj lipicanera, dresura konja za sportska natjecanja za preskakanje prepona, vožnju dvoprega i četveroprega
Uploaded with ImageShack.us
Od ostalih događanja vrijedno je posjetiti Đakovačke vezove, Starogradske pjesme i Strossmayerove dane.
ponedjeljak, 01.11.2010.
Bachov put između Luneburga i Hamburga uz orguljaše Antu Knešaureka i Pavla Mašića
Ante Knešaurek i Pavao Mašić izveli su sabrana djela za orgulje Johanna Sebastiana Bacha u koncertnom ciklusu Između Luneburga i Hamburga, 31. listopada 2010. godine u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.
Pavao Mašić na čembalu je izveo Preludij i fuga u C – duru (BWV 531) koja otkriva paralele s Bohmovim Preludijem u C – duru. Da je istoimeno Bohmovo djelo Bachu poslužilo kao mogući predložak očito je tek površnom usporedbom tih dviju skladbi: nakon uvodnog pedalnog sola slijedi homofono oblikovan preludij u kojem se izmjenjuju izdržani akordi i vrtuozni pasaži, dok pedal poprima tek prateću ulogu, što se može uočiti i u četverolasnoj fugi – njezina razigrana tema u pedalnoj dionici nastupa tek jednom, nakon stavka, nakon čega se strogost imitativnog sloga razrjeđuje u korist virtuoznog završetka. Slično rješenje zaključnog odsjeka pokazuje i Fuga u c-molu na Legrenzijevu temu (BWV 574), u osnovi dvostruka fuga, čije obje teme nakon zasebnih ekspozicija nastupaju zajedno.
Ante Knešaurek na orguljama je izveo Partite diverse sopra il corale O Gott, du frommer Gott (BWV 767), gdje se tijekom devet varijacija u podjednakoj mjeri koriste elementi njemačkog i francuskog stila. Ova se partita izdvaja pretposljednjom, kromatski oblikovanom varijacijom, te zaključnom varijacijom oblikovanom čestom izmjenom manuala po uzoru na Dialogue francuskih skladatelja. Fantazija i fuga u g-molu (BWV 542) je skladba iz kothenskog razdoblja koja se povezuje s 1720. godinom. Tog je ljeta preminula Maria Barbara, prva Bachova supruga, te se smatra kako je Fantazija svojevrsni tombeau posvećen preminuloj supruzi. Nastanak Fuge povezan je s legendarnom audicijom za mjesto rguljaša u Hamburgu, održanoj na velikim četveromanualnim orguljama Arpa Schnitgera. Kako nikada nije imao tako veliki instrument na raspolaganju, Bach je dva sata neprekinuto improvizirao, te je na povratku u Kothen zapisao Fugu, koja spada među najvirtuoznije kompozicije toga žanra. Prvotno je nastala kao improvizacija na temu flamanske narodne pjesme, a iste obrise te teme moguće je pronaći i u Triju u d-molu (BWV 583). An Wasserflussen Babylon (BWV653B) je još jedna skladba koju je Bach tom prilikom improvizirao, čija je peteroglasna struktura realizirana dvoglasnom pedalom i dvoglasjem lijeve ruke nad kojim dionica soprana donosi cantus firmus.
Uploaded with ImageShack.us
Biografija izvođača
Ante Knešaurek, diplomirao je i magistrirao orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njegove su skladbe izvođene na zagrebačkom Bienallu i srodnim glazbenim manifestacijama u Zagrebu. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, te Nagrade Darko Lukić za najboljeg hrvatskog mladog glazbenika 2005. godine i međunarodne Nagrade Gunther Ramin za polifonu imrpovizaciju. Član je Hrvatskog društva skladatelja i docent na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.
Rođen je 1978. godine u Zagrebu.
Pavao Mašić diplomirao je čembalo i magistrirao orgulje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je prvih nagrada s međunarodnih natjecanja: Grand Prix Bach de Lausanne, Andrea Antico de Montona Rektorove nagrade i Nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika 2006. godine.
Rođen je 1980. godine u Šibeniku.
PRELUDIJ I FUGA U C - DURU
O GOTT, DU FROMMER GOTT
nedjelja, 24.10.2010.
Koncert sreće
Grupa Sane održala je "Koncert srece nove postave Sane-a" povodom predstavljanja novog člana Sebastiana Jurića u subotu 23. listopada 2010. godine u klubu Sax.
Sebastian Jurić novi je gitarist, a grupa Sane ima slijedeće članove: Nikola Marjanović, vokal i gitara; Stjepan Krznarić, bas i gitara i bubnjar Thomas Balaz.
Osim koncerta u Sax-u, nastupali su na Dori 2009. godine s pjesmom "Dečko", na Porinu na večerima posvećenim Dinu Dvorniku, a surađivali su i s grupama: "Majke", "Pipsi", "Divlje jagode", "Plava trava zaborava", "Bare i plačenici", te s hrvatskim pjevačima Massimom, Edom Majkom, Oliverom Dragojevićem, Mirom Buljanom, Tonijem Cetinskim, Žanamari Lalić i Davorom Gobcem.
2006. godinu proveli su u New Yorku snimajući za američko tržište. Album prvijenac izdali su 1995 godine u Hrvatskoj za Aquarius Records, te se nalazili na drugom mjestu top liste Radija 101.
Grupa je nekoliko puta mijenjala postavu u posljednjih dvanaest godina, glazbeni stil i ime.
Producent Steven Harmer, osnovao je Sane 1995. godine u Indiji kada je čuo dvojicu sedamnaestogodišnjaka koji su svirali vlastite pjesme u blizini Sai babinog hrama.
Uploaded with ImageShack.us
petak, 22.10.2010.
"NAŠIM MOREM" OD RIJEKE DO DUBROVNIKA
Petar Marinić, kapetan s malog otoka Silba na sjeveru Jadranskog mora, iz ljubavi prema otočanki Domeniki Rasol dao je, još davne 1872. godine sagraditi toretu, da bi njegova voljena mogla vidjeti njegov brod na obzoru. Kapetan joj je obećao, po povratku s dalekih mora, sagraditi najljepšu kuću sa vrtom. U to vrijeme, kapetani su ujedno bili i vlasnici brodova, pa su zarađivali lijepe svote novca.
Uploaded with ImageShack.us
Mladi ljudi ne znaju kakav je to život pomorca danas, pa da ne bi odgonetali ispričat ćemo jednu od svakodnevnih priča peteročlane posade školskog broda Naše more.
Svake godine na taj brod ukrcavaju se studenti koji se obučavaju za pomorska zvanja, na krstarenje Jadranom i obavljanje prakse na brodu. Ove je godine prvi put u Rijeci ukrcao i studente Pomorskog odjela s Fakulteta za pomorstvo i promet iz Portoroža, gdje im je govor dobrodošlice tradicionalno uputio dr. sc. Željko Kurtela, pročelnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku, a u vještine manovri brodom na moru uputio ih je kapetan broda Đivo Benić.
I dok je brod u Rijeci čekao na ukrcaj studenata, šetajući gradom, stari kapo stroja Antun Carević prisjećao se je svojih početaka kao mladog strojara. Sjeo je u konobu, u kojoj je on kada je bio u Rijeci provodio noći. Uz čašicu šibenske rakije krenula su i sječanja na nezaboravne dane. «Onda kada sam ja ovdje zalazio, bilo je puno zgodnih djevojaka, a konobarica je bila Čehinja. Nekoliko sam puta oplovio svijet, a tamo (pokazuje na zgradu sa suprotne strane ceste) nekada je bila zgrada za ukrcaj pomoraca na brodove. Sada je tu robna kuća».
Sutra ujutro oko devet sati, studenti su se ukrcali na brod. «Diži konop isplovljavamo» i mornari su kao jedan odvezali brod od rive. «Idemo doma» lagano je pjevušila posada broda. Naša destinacija je Dubrovnik, a brod će se zaustavit na Lošinju, Silbi, Zadru, Braču, Korčuli, Mljetu i na kraju u Dubrovniku.
Brod se je otisnuo od luke u Rijeci, i već dok je zadnja kuća na obali iščezla iz vidokruga, uz one obvezne, dužnosti na brodu već su bile podjeljene. Pet djevojaka brinulo se je da u kuhinji sve štima,a momci su radili fizičke poslove. Odjednom se oglasi opća uzbuna i u prslucima za spašavanje svi su bili na zbornom mjestu, gdje ih je kapetan Benić obavijestio da je to bila vježba. Bili su brzi, trčali su kroz palube broda noseći pojaseve i pomažući navući ih onima koji su se uplašili. Kao da su svi jedna velika obitelj koja pazi na svoje članove. Studenti i posada se vraćaju svojim dužnostima i brod uplovljava u luku na Lošinju, gdje posada dobiva slobodno vrijeme. Sada se treba zabaviti, ali i odmoriti, jer ujutro opet čekaju obaveze na brodu. Posada se opušta u baru za pomorce. Uz domaće pjesme razmjenjuju impresije o brodu: «Ja sam prvi put na brodu i uživam u plovidbi»- rekao je jedan student kolegi.
Ujutro je brod isplovio prema Silbi. Studenti na mostu i u strojarnici obavljaju svoje zadaće. Strojari uče pisati brodski dnevnik, dok nautičari «čitaju» karte. Vrijeme je ručka. Jede se brzo, jer i druga skupina studenata, umorna od posla čeka svoj red za hranu. «Imamo li odmora nakon ručka?» zbunjeno su se pitali međusobno. No brod polovi i zahtijeva svu pažnju, na način da su svi na svojim mjestima. Odmora nema, ali zato luka u Zadru umornima će pružiti konak, a onima manje umornima zabavu. Starijim članovima posade, Zadar će vratiti sječanja.
Niti jedan pomorac, koji iza sebe ima dva ili tri broda, ne može ostati ravnodušan, kada čuje prekrasne zvukove morskih orgulja na Zadarskoj rivi. Stari moreplovci požutjele brade sa lulom u ustima, po cijele dane sjede, slušajući kako im more, kojem su posvetili život svira. Nekome naviru uspomene, a nekome suze. Mladima je to ponovni poziv da zaplove, jer tu ih čeka more i sigurna budućnost. I mladi će sjedati na rivi sa svojom obitelji, prisječajući se za njih ne tako davnih dana.
Isplovljavajući iz Zadra i ostavljajući uspomene za sobom, posada se vratila dužnostima na brodu. Kapo Carević, upalio je motore, te strojarnicu prepustio slovenskom kolegi dr. sc. Peter Vidmaru i njegovim studentima prve godine strojarstva, a kapetan Benić, zadao je kurs i most prepustio mr. sc. Valter Subanu i studentima treće godine nautike. «Kurs pet gradi lijevo» vikao je student kolegi za kormilom, dok je sekstantom određivao poziciju broda. Nebo i sune bili su od pomoći. Djevojke su redovito ucrtavale poziciju broda na karti, a da brod bude u pogonu brinuli su se studenti brodostrojarstva.
«Palačinke s nutellom» začuo se glas djevojaka iz kuhinje. Cijela posada bila je u kuhinji uživajući u palačinkama i pogledu na otok s Franjevačkim samostanom.
Luka Milna na otoku Braču je na vidiku. Posada zna da ih, kao i u svakoj luci čeka noć zabave i užitka. Lijepo odjeveni mladi pomorci, izmamili su poglede otočanki, ali i strankinja koje su svojim jedrilicama uplovili u ovo turističko mjesto. Noć je vrijeme za lijepu stranu pomorskog života. Neki studenti se javljaju razglednicama svojim djevojkama i obiteljima, a drugi traže djevojku koja će tu noć ljubiti mornara.
Ujutro posadu i brod put vodi prema Mljetu. «Nema kruha moramo pristati u Korčuli» - Vinko Asić, brodski kuhar. Neplaniranih situacija na brodu uvijek ima, a posada ne smije biti gladna. Lijepo je zaustaviti se na otoku najpoznatijeg moreplovca Marca Pola, ali sreća nije bila na strani studenata, njegova rodna kuća bila je zatvorena za posjete.
Brod Naše more na Mljetu je dočekala kiša. Raspoloženje posade znatno je oslabilo, pa su svi spavali u svojim kabinama
Pojavom prvog jutarnjeg svjetla, došao je dan povratka u matičnu luku u Dubrovniku. Prije isplovljavanja brodostrojari, zajedno sa doc. dr. sc. Peter Vidmarom izmjenili su motorno ulje, provjerili motor, te ustvrdili da je sve ispravno. Zvuk upaljenog brodskog motora, nautičarima je znak da odrede poziciju borda i ucrtaju kurs. Znajući da idu kući, posada je dobro raspoložena. Raspoloženje je bilo prekinuto, kada se kraj otoka Kalamote dogodio kvar spojke multiplikatora, te je zaustavljen glavni motor. «Ovaj kvar se događa na brodu» - objasnio je doc. dr. sc. Peter Vidmar, svojim studentima, te obukao kombinezon i zajedno s njima pomogao posadi u otklanjanju kvara. Ubrzo nakon toga kvar je rutinski otklonjen i brod je počeo s uplovljavanjem u matičnu luku.
U Dubrovniku, gdje završava sedmodnevno putovanje, te rad i život pomoraca, nečije možda počinje. Mladi čovjek koji završi studij Nautike ili Brodostrojarstva Sveučilišta u Dubrovniku, sigurno će moći sagraditi kuću sa vrtom svojoj voljenoj, a ona će vjerno čekati da se njegov brod pojavi na obzoru, baš kao s pošetka ove reportaže.
Uploaded with ImageShack.us
M/B "NAŠE MORE"
Školsko-istraživački brod "Naše more" vlasništvo je Vlade Republike Hrvatske, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa povjerilo ga je Sveučilištu u Dubrovniku na upravljanje i korištenje. Brod je izgrađen 1991. godine, a rekonstruiran je 2000. godine.
Njime se koriste nastavnici i studenti pomorskih studija na Sveučilištu u Dubrovniku, Pomorskog fakulteta u Splitu, Pomorskog fakulteta u Rijeci i Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru u izvođenju praktične nastave i za znanstvena istraživanja.
Brod ima peteročlanu posadu, što je i minimum članova posade za brod ove vrste. Zapovijednik broda je Đivo Benić sa dvadeset godina plovidbenog iskustva, upravitelj stroja je Antun Carević, kormilari Vinko Jerković i Vinko Asić i mornar Maroje Guca.
Inspektor borda je dr. sc. Željko Kurtela, pročelnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku.
Na istraživačkim projektima sudjeluju i mnogi drugi istraživači iz Hrvatske, Europe i SAD-a. Namjena broda za obrazovanje i znanstvena istraživanja i činjenica da njime upravlja Sveučilište u Dubrovniku jamče da će on, kao i dosad, biti na korist svim visokoobrazovnim pomorskim studijima u Hrvatskoj i znanstvenicima, gdje će od svega najveću korist imati završeni studenti i mladi istraživači.
Tehnička svojstva:
Duljina broda je 31.35 metara, širina broda je 7,40 metara, težina 157,74 BT, a gaz 2.20 metara. Snaga porivnog stroja je 662 kW.
Uploaded with ImageShack.us